Vaše dijete možda nije žrtva nego nasilnik!
Roditelji, pogledajte istini u oči, ne odgajamo careve nego nasilnike. Možda problem nije u školi nego u odgoju. Dosta je šutnje o ponašanju naše djece.
Kao roditelji djece koja pohađaju Osnovnu škoua Lučko, moramo se zapitati što se događa s našom djecom i kakve ljude odgajamo. Vršnjačko nasilje, verbalno ponižavanje i cyberbullying više nisu pojedinačni incidenti nego svakodnevica koju djeca gledaju, trpe ili sudjeluju u njoj.
Djeca se međusobno vrijeđaju, nazivaju pogrdnim imenima, ismijavaju one koji su drugačiji, rade lažne profile na društvenim mrežama i uz pomoć AI alata montiraju fotografije druge djece kako bi ih javno ponižavali. Dogovaraju urote i okreću grupe učenika protiv pojedinaca. Dječaci druge dječake nazivaju “pederčinama”, ismijavaju ih zbog odjeće, frizure, ponašanja ili toga što ne puše vapeove i ne piju energetska pića iz obližnje trgovine. Nekima je ponižavanje drugih postalo zabava.
Istovremeno, sve više djece puši elektronske cigarete, eksperimentira s drogama i ponaša se agresivno, bahato i bez ikakvog poštovanja prema drugima. Neka djeca završavaju na psihijatriji, neka u popravnim domovima, a mnogi roditelji i dalje odbijaju priznati da problem možda postoji upravo u njihovoj kući i da je njihovo djete možda odgovorno za takve ishode i ponašanja.
Najveći problem je što dio roditelja automatski brani vlastito dijete, napada profesore, školu ili ravnatelja, umjesto da prvo ozbiljno razgovara s vlastitim djetetom. Nitko ne želi čuti da možda baš njegovo dijete nekoga zlostavlja, ponižava ili psihički uništava. Lakše je reći da su “današnja djeca takva” nego preuzeti odgovornost.
Škola i stručne službe moraju reagirati brže i odlučnije, ali odgovornost ne može biti samo na njima. Odgoj počinje doma. Djecu treba naučiti osnovama ponašanja, empatiji, poštovanju i posljedicama njihovih postupaka i uživo i na internetu.
Ako danas zatvaramo oči na vrijeđanje, ponižavanje i nasilje, sutra ćemo se pitati kako smo odgojili generaciju bez osjećaja odgovornosti i bez poštovanja prema drugima.
Vrijeme je da svi stanemo, pogledamo realno ponašanje vlastite djece i počnemo djelovati prije nego što posljedice postanu još ozbiljnije.
Ne štitite svoje dijete pod svaku cijenu i ne opravdavajte njegovo ponašanje samo zato što je “vaše”. Ne okrivljujte drugu djecu bez konkretnih dokaza na osnovu rekla-kazala priča, ne širite dezinformacije i paniku kroz whatsapp grupe. Time ne pomažete ni njemu ni drugoj djeci. Poduzmite nešto dok još nije kasno. Razgovarajte s djecom, pratite kako se ponašaju prema drugima, što objavljuju na društvenim mrežama, s kim se druže i kakve vrijednosti nose iz kuće. Nije sramota priznati da dijete griješi — sramota je vidjeti problem i ne napraviti ništa. Djeca ne trebaju roditelje koji će ih slijepo braniti, nego roditelje koji će ih naučiti poštovanju, odgovornosti i granicama.